- vlasničku krizu (različiti interesi vlasnika),
- stratešku krizu (pravac, potencijal razvoja poslovanja),
- krizu profita (investicije, prihodi, rashodi),
- krizu likvidnosti (novčani tokovi).
Kada kriza postane vidljiva, simptomi su jasno prepoznati, pritisak postaje veliki i ona postaje generator promena. Otvaraju se novi potencijali, prepoznaju se nove šanse.
Imenuje se krizni tim, i glavni odgovorni - lider.
Radi se analiza stvarnog stanja, često je malo vremena na raspolaganju, pa se pristupa gruboj analizi. Zatim se postave jasni ciljevi i izradi plan (program mera, gantt dijagram), izlaska iz krize (sanacija).
Definiše se model nadzora realizacije, koordinacije, i kontrolinga. Poverenje u krizni tim od strane vlasnika, menadžmenta i zaposlenih je ključno za uspešnost realizacije kriznog scenarija.
Po pravilu postojećem rukovodstvu se ne ukazuje poverenje. Polazi se od toga da ono nije u stanju da savlada krizu koju je izazvalo. Angažuje se eksterni krizni menadžer sa visokim stručnim kvalifikacijama i iskustvom.
Vreme je veoma važan faktor, potrebno je balansiranje između nivoa temeljnosti obavljenih zadataka i strogog poštovanja zadatih rokova.
Obično se preduzeća kada nastupi kriza bave sanacijom krize, zaboravljaući da treba da posluju uspešno i nakon izlaska iz krize.
Zanemaruju stvaranje novog poslovnog modela. Dolazi se u sitaciju, sanirali smo posledice krize i “šta ćemo sad”. Ovim pitanjem se treba baviti tokom procesa postavljanja ciljeva i izrade planova za izlazak iz krize. Ovo će biti od velike pomoći u usmeravanju i definisanju koraka izlaska iz krize.